POVRŠINA 105 ha
GODINA ZAŠTITE 2022
GRANICE PARKA
POVRŠINA 105 ha
GODINA ZAŠTITE 2022
GRANICE PARKA
Park šuma Gorica nalazi se u samom centru Glavnog grada i omiljeno je mjesto Podgoričana za rekreaciju, šetnju, biciklizam i uživanje u prirodi.
To je kraško-travnato uzvišenje, hidrološki je suvo bez prisustva izvora, pošumljeno u drugoj polovini XX vijeka.
Na Gorici dominantne su šume alepskog bora i čempresa, kao i u manjoj mjeri makedonskog hrasta, jasena i bora pinjola. Ove šume predstavljaju tkz. pluća grada i glavni su potencijal koji doprinosi poboljšanju uslova života u gradu. Estetska vrijednost Gorice se oslikava kroz ljepotu pejzaža, panoramskih vizura, bogatstvu mirisa i boja. Sve ove funkcije su višestruko korisne imajući u vidu blizinu grada.
Gorica predstavlja stanište za brojne biljne i životinjske vrste, naročito endemične vrste, te se kao takva izdvaja kao poseban prostor za zaštitu.
Prepoznajući veliki značaj ovog prostora, kako u pogledu zaštite biljnih i životinjskih vrsta, tako i u pogledu brojnih pritisaka koje u zadnjem periodu prijete da ugroze ovaj prostor Skupština Glavnog grada je 22.juna 2022.god. donijela Odluku o proglašenju Gorice zaštićenim područjem.
Biljni svijet Gorice vrlo je bogat, raznolik i zanimljiv.
Sigurno niste znali da Brdo Goricu nastanjuje preko 400 vrsta vaskularnih biljaka, od čega se skoro 14 nalazi na listi zakonom zaštićenih, a 8 vrsta je na listi od međunarodnog značaja.
Od zaštićenih vrsta mogu se naći orhideje ili kaćun koje žive na različitim staništima pa njihovi neobični cvjetići od proljeća do kraja ljeta ukrašavaju livade i rubove šuma, a možemo ih naći i u dubokom šumskom hladu. Njihovi cvjetovi oblikom, bojom, mirisom i drugim osobinama oponašaju izgled pojedinih insekata. Orhideje su izrazito prilagođene oprašivanju insektima, a posebno su u tome uspješne vrste roda Ophrys ili kokice. Na prostoru Gorice mogu se naći vrste: pčelica – Ophrys scolopax subsp. cornuta, mirisni kaćunak – Orchis morio i crveni kaćunak – O. papilionacea.
Livade i šume Gorice krase i veoma su značajne biljke: asphodelus, lemprika, grahorica, politovac, mlječika, coronila, divlja ruža, ljutić, divlja ljubičica, ciklame, visibabe i mnoge druge.
Na Gorici je prisutno i 40 vrsta koje su endemi na Balkanu, izdvajaju se: Asperula scutellaris, Campanula austroadriatica, Chaerophyllum coloratum, Crocus dalmaticus, Genista sericea, Micromeria parviflora, Rhamnus orbiculatus, Romulea linaresii subsp. graeca, Sideritis romana subsp. puprupea, Seseli tommasini, Sternbergia colchiciflora subsp. dalmatica, Trifolium dalmaticum, Vincetoxicum huteri.
Ono što Goricu čini ‘’plućima grada’’ jesu njene šume. Njihova funkcija je veoma važna, oslobađaju kiseonik, apsorbuju gasove, štetne čestice, filtriraju vodu, sprečavaju klizišta i eroziju zemljišta, smanjuju buku, ublažavaju klimatske promjene, stanište je za mnoge biljne i životinjske vrste, smiruje tišinom i odvojenošću ambijenta.
Na Gorici dominantne su šume alepskog bora – Pinus halepensis i čempresa Cupressus sempervirens koje su vještačkog porijekla i nastale su u periodu nakon 50-tih godina prošlog vijeka. Pored bora i čempresa značajno je prisustvo makedonskog hrasta – Quercus trojana. Na samom vrhu brda nalazi se bor pinjola čija stabla imaju veliku dendrološku vrijednost i predstavljaju reprezentativne primjerke, jedinstvene na području Glavnog grada.
Od drvenastih i žbunastih vrsta možete naći bijeli grab, košćelu, jasen, kedar, murvu, japansku kalinu, kleku, bljušt, maslinu, šipak, smokve, džanju, jorgovan i mnoge druge
Drvo u toku 24h proizvede mnogo više kiseonika nego što je njemu samom neophodno za funkcionisanje? Možemo reći da drvo za sebe zadržava samo trećinu proizvedenog kiseonika, dok preostalu količinu oslobađa.
Prosječan čovjek udahne oko 9,5 t vazduha godišnje, od čega je samo 23% kiseonik. Prema istraživanjima, da bi se proizveo kiseonik za jednu osobu, potrebno je 7 ili 8 stabala drveća.
Gljive su do nedavno bile nedovoljno istraženo carstvo živih bića. One ne mogu vršiti proces fotosinteze kao biljke, a opet se ne mogu niti kretati poput životinja. Do danas je u svijetu opisano oko 100 000 vrsta gljiva, iako se pretpostavlja da je njihov broj daleko veći.
Brdo Gorica je stanište velikom broju gljiva, tako je zabilježeno čak 160 vrsta gljiva iz razdjela Ascomycota i Basidiomycota. Gljive koje su posebno značajne sa aspekta zaštite, u smislu ugroženosti ili značaja na globalnom/evropskom ili nacionalnom nivou su: Astraeus hygrometricus – zvejezdača, Ditiola radicata, Geastrum fimbriatum – trepavičava zvjezdača, Geastrum nanum, Geastrum triplex, Hygrocybe spadicea – žutosmeđa vlažnica, Hygrophorus olivaceoalbus, Omphalotus olearius, Pleurotus eryngii, Pseudoboubovia benkertii, Suillus mediterraneensis, Sarcosphaera coronaria i Tulostoma brumale.
Posebno značajna je Pseudoboubovia benkertii koja je opisana na osnovu materijala koji je sakupljen upravo na brdu Gorica. Raste na golom pjeskovitom tlu u četinarskim šumama, na iglicama šišarki bora i čempresa. Vrsta je još nađena u Francuskoj, Španiji i Grčkoj. Neophodno ju je zaštititi nacionalnim zakonodavstvom, kao i mjesto na kojem je vrsta nađena (locus classicus).
U skladu sa međunarodnim kriterijumima Brdo Gorica je identifikovano kao potencijalno značajno područje za gljive – IFAs (Important Fungus Areas).
Fauna beskičmenjaka je veoma bogata i raznolika. Gorica je stanište brojnim insektima, paucima, leptirima, tvrdokrilcima, pravokrilcima i opnokrilcima.
Goricu uljepšavaju leptiri poput lastinog repa Papilio machaon i prugastog jedarca Iphiclides podalirius, kao i strižibube Cerambyx cerdo i buba nosorog Oryctes nasicornis koje su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Značajne su i endemske vrste zrikavca crvenoglava sedlarka – Ephippiger discoidalis, endem Balkana i Eupholidoptera chabrieri, endem Mediterana.
Od vodozemaca najznačajninije su Bufo bufo i Bufotes viridis, koje su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. U pitanju su vrste žaba koje su najviše prilagođene na sušne spoljašnje uslove i samo u doba parenja zalaze u vodu.
Bufo bufo– smeđa krastava žaba
Gorica ima raznovrsnu i bogatu herpetofaunu zahvaljujući geomorfološkoj strukturi (kraško travnato uzvišenje) i postojećim habitatima koja posebno pogoduje gmizavcima koji naseljavaju kamenjare, šikare, živice, zarasle nasipe.
Među njima ubrajamo razne vrste guštera i zmija. Najznačajniji su gušter zelembać, zidni gušter i kraški gušter, kao i blavor – Pseudopus apodus, sljepić – Anguis fragilis complex, četvoroprugasti smuk – Elaphe quatuorlineata, leopard smuk – Zamenis situla, primorski smuk – Hierophis gemonensis, šilac – Platyceps najadum i poskok – Vipera ammodytes.
Od njih se izdvajaju primorski smuk i kraški gušter koji su endemi Balkanskog poluostrva.
Posebna pažnja se treba posvetiti gotovo ugroženim vrstama kao što su: četvoroprugasti smuk – Elaphe quatuorelineata i šumska kornjača – Testudo hermanni.
Ovi gmizavci su zakonom zaštićeni pa je zabranjeno njihovo uznemiravanje i hvatanje!
UPOZNAJMO
Hierophis gemonensis – primorski smuk
Vitka zmija sa glatkim ljuskama i izraženim očima okruglih zjenica. Sivo-smeđe je boje sa tamnim pjegama na prednjem dijelu tijela, koje su često odvojene svijetlim trakama nepravilnog oblika. Ostatak tijela obično ima pravilne uske svijetle i tamne pruge. Može narasti do 130cm, ali je najčešće kraća od 100cm.
Živi na suvim, kamenitim mjestima, grmovitim terenima, obraslim ruševinama, u vinogradima i rijetkim šumama, preferirajući osunčana mjesta.
Balkanski smuk je dnevna zmija, često je možemo vidjeti kako se sunča na grmlju i niskom drveću. Brza je i spretna, nije agresivna, a može da ugrize samo u krajnjem slučaju samoodbrane. Hrani se gušterima, jajima ptica, miševima i malim zmijama.
Gorica je stanište brojnih ptica, ukupno je zabilježeno 218 vrsta, od čega 77 vrsta pripada pravim stanovnicima ptičjeg svijeta Gorice u smislu da se na ovom području nalaze stalno ili za vrijeme gniježđenja, zimovanja ili seobe. Značajno je da su čak 72 vrste zaštićene nacionalnim zakonodavstvom.
Alepski borovi i čempresi su vrlo povoljni za gnijezdenje, a zimi kao skrovište za veliki broj ptica – drozdove, kosove, zelentarke, kanarinke, kraljiće, cariće koji traže upravo ovakva drveća.
UPOZNAJMO
Ćuk- Otus scops
Ćuk pripada najbrojnijem rodu sova (rod Otus) koji sadrži 33 vrste. Uglavnom su to manje sove, a takav je i ćuk (Otus scops). Raspon krila mu je 55 – 60 cm, a teži oko 90 grama. Tijelo je sivosmeđe boje, mramorasto i prošarano, manje glave, dužeg repa i ne tako zdepast. Oči su mu žute. To je jedina naša sitna sova s “ušima”, odnosno čupercima. Ćukovi naseljavaju otvorena i poluotvorena staništa sa usamljenim drvećem ili parkove, vrtove, kamenjare. Tipične su ptice selice. Aktivan je uglavnom noću, a sumrak izbjegava. Većina se hrani insektima, a rijetko i sitnim sisarima. Let mu je brz, s dosta dugim i uskim krilima.
Za gnijezda najčešće bira duplje u drveću, rjeđe ljudske objekte ili gnijezda drugih ptica. Rado prihvata kućice za ptice.
Ženka obično nosi 3-4 ovalna, bijela jaja u razmaku od po 2 dana. Mladi se izliježu nakon 4 nedjelje, a iz gnijezda izlaze kada su stari oko 4 nedjelje. Sa roditeljima ostaju još nekoliko nedjelja dok ne postanu sposobni za samostalan život.
Njegov uporni monotoni zov, “ćuk”, koji ponavlja svake 2 – 3 sekunde, često se čuje u toplim ljetnim noćima i jedan je od najprepoznatljivijih zvukova našeg priobalja. Čuje se i do kilometra.
Na području brda Gorica registrovane su 3 vrste slijepih miševa koje su ujedno i jedine zabilježene vrste sisara na ovom području i sve su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom.
U podnožju brda Gorice nalazi se najstarija jedinstvena građevina Crkva Svetog Đorđa koja potiče iz XI vijeka. Unutrašnjost crkve krase freske koje prikazuju scene iz života sveca kojem je crkva posvećena.
Po predanju, ovdje je nekada bio jedan veliki manastir, koji je bio povezan podzemnim tunelom sa rijekom Moračom. Podzemni prolaz koji se nalazi u oltarskom dijelu, kroz koji se jedva može provući odrasla osoba i koji prekriva odgovarajući kameni poklopac sa alkom. Ipak, nikada zvanično nije saopšteno da li prolaz i sada postoji.
Posebno značajno mjesto na Gorici je monumentalni spomen-kompleks partizanu borcu. Svečano je otvoren 13. jula 1957. god. Projektovali su ga arhitekta Vojislav Đokić i vajar Drago Đurović. U kompleksu je sahranjeno 97 narodnih heroja. Kao i u razdoblju socijalističke Crne Gore i danas spomenik je centralno mjesto obilježavanja značajnih državnih praznika i godišnjica, gdje delegacije i zvaničnici polažu vijence u znak poštovanja prema palim borcima NOR-a.
Mediteranski vrt je nastao u saradnji između Glavnog grada i nevladinog sektora ‘’Udruženje ljubitelja Gorica’’ 2018. godine iz potrebe da se usljed ekspanzije invazivnih biljnih vrsta i naglih promjena klime koje prijete da unište autohtone biljne vrste na Gorici, formira vrt i u njemu inkubator za rast i razmnožavanje vrsta karakterističnih za Goricu i podneblje Mediterana.
Mediteranski vrt je podijeljen na dva dijela. U prvom dominiraju kultivisane i samonikle biljke, a drugi dio je za prirodnu vegetaciju, “inkubator” za autohtone, endemske i reliktne vrste.
Posjetioci mogu da šetaju među maslinama, šipkom, tamarisom, smokvom, lavandom, ruzmarinom i drugim mediteranskim vrstama, a u okviru vrta posebna pažnja je posvećena reintrodukciji hrasta Medunac. Vrt je opremljen savremenim parkovskim mobilijarom, strujom i vodom, a jedan dio je posvećen najmlađim posjetiocima.
Vrt ima i edukativnu komponentu, dio ispod mosta – „zelena učionica“, je uređen, opremljen i namijenjen je održavanju prezentacija/predavanja/projekcija kraćih edukativnih filmova, za učenike i studente. Djeca i mladi imaju priliku da se direktno upoznaju sa mediteranskim vrstama, uče o njihovom značaju, da poneku posade i održavaju, kao i da se upoznaju sa konceptom koji mogu primijeniti u svojim dvorištima, parkovima.
Avanturistički park Gorica pravi je adrenalinski raj za sve ljubitelje sportskih aktivnosti. Park se sastoji od pet vazdušnih staza, od kojih su tri namijenjene djeci, a dvije starijima. U sklopu parka dostupni su teretana na otvorenom, igralište za djecu kao i kafeterija sa otvorenim šankom.
U parku su uređene pješačke, biciklističke i trim staze.
Na samom vrhu, gdje se ukazuje zadivljujuća panorama grada, u zelenilu šume „skriveni“ su sportsko-rekreativni tereni i teretane na otvorenom.